Saturday, August 18, 2007
Kada ovce prate pastira
Jedan sredovečni grčki pastir, koji više ne može da pešači, automobilom ide na posao, a ovce je istrenirao da ga prate. Jorgos Zokos iz mesta Tirnavos u centralnoj Grčkoj osmislio je taj sistem nakon što mu se pogoršalo zdravlje, pre tri godine. Njegove komšije prozvale su ga evropastir zbog njegovog savremenog metoda čuvanja ovaca.
Grad časti stanovnike koji smršaju
Gojazni stanovnici jednog italijanskog gradića biće novčano stimulisani da oslabe, saopštio je gradonačelnik Varala.
Muškarci u tom gradu dobiće 50 evra ako za mesec dana izgube četiri kilograma, naveo je Djanluka Buonano. Žene će dobiti istu sumu ako oslabe tri kilograma.
Ako tokom pet meseci zadrže vitku liniju, dobiće još po 200 evra, rekao je Rojtersu gradonačelnik.
"Mnogi ljudi kažu "zaista moram da malo oslabim, ali to je baš teško". Zato sam pomislio - zašto ne bismo išli na grupnu dijetu", objasnio je Buonano koji za sebe kaže da ima šest kilograma previše.
Akcija u mestu sa 7.500 stanovnika počela je u petak, i neki od njih su se već prijavili.
Najbrži auto s pogonom na baterije
Rekord koji će najverovatnije biti upisan u Ginisovu knjigu rekorda kao najveća ostvarena brzina automobila s pogonom na obične alkalne baterije ostvaren je u novom elektromobilu koji je napravio Panasonic. Pri tom je korišćena specijalna tehnologija izrade alkalnih baterija razvijena u ovoj kompaniji pod nazivom Panasonic Oxyride, a maksimalna ostvarena brzina je 122 km/h (što je, kao rekordna vrednost, privuklo opštu medijsku pažnju).
Prototip Panasonic-ovog elektromobila prikazan je i njegove mogućnosti demonstrirane su početkom avgusta ove godine. To je sportski model, jednosed, čija je spoljašnjost i unutrašnjost napravljena po uzoru na trkačke automobile Formule 1. Napravljen je od čvrstog, ali laganog materijala, čiji se izbor u potpunosti uklapa u njegov futuristički stil i dizajn. Dug je 3,3 m, širok 78 cm, a visok 56 cm, dok mu je ukupna težina 38 kg.
Izradom ovog automobila kompanija Panasonic imala je za cilj promovisanje svoje tehnologije usavršenih alkalnih baterija, koje su, kako se pokazalo, dovoljno kvalitetne i snažne da mogu pokretati čak i jedan automobil. Tehnologija alkalnih baterija stara je skoro 200 godina, a zasniva se na dobijanju električne energije na osnovu hemijske reakcije između anode, katode i elektrolitičkog materijala. Njihova masovna proizvodnja otpočela je 1964. godine u Americi. To je dosad najprodavanija vrsta baterija u svetu.
Panasonic-ova tehnologija naziva se Oxyride, a za elektromobil su iskorišćene 192 alkalne ćelije. One su 1,5 puta snažnije od običnih alkalnih baterija. Na taj način je omogućeno kretanje elektromobila prosečnom brzinom od 65 milja na čas (104,585 km/h) i dostizanje pomenute maksimalne brzine od 75,8 milja na čas (122 km/h). Ubrzanje se ne može meriti s klasičnim automobilima na benzin ili dizel gorivo - do prvih 100 kilometara dođe se za oko 35 sekundi, ali to nimalo ne umanjuje značaj Panasonic-ovog ostvarenja.
Prototip Panasonic-ovog elektromobila prikazan je i njegove mogućnosti demonstrirane su početkom avgusta ove godine. To je sportski model, jednosed, čija je spoljašnjost i unutrašnjost napravljena po uzoru na trkačke automobile Formule 1. Napravljen je od čvrstog, ali laganog materijala, čiji se izbor u potpunosti uklapa u njegov futuristički stil i dizajn. Dug je 3,3 m, širok 78 cm, a visok 56 cm, dok mu je ukupna težina 38 kg.
Izradom ovog automobila kompanija Panasonic imala je za cilj promovisanje svoje tehnologije usavršenih alkalnih baterija, koje su, kako se pokazalo, dovoljno kvalitetne i snažne da mogu pokretati čak i jedan automobil. Tehnologija alkalnih baterija stara je skoro 200 godina, a zasniva se na dobijanju električne energije na osnovu hemijske reakcije između anode, katode i elektrolitičkog materijala. Njihova masovna proizvodnja otpočela je 1964. godine u Americi. To je dosad najprodavanija vrsta baterija u svetu.
Panasonic-ova tehnologija naziva se Oxyride, a za elektromobil su iskorišćene 192 alkalne ćelije. One su 1,5 puta snažnije od običnih alkalnih baterija. Na taj način je omogućeno kretanje elektromobila prosečnom brzinom od 65 milja na čas (104,585 km/h) i dostizanje pomenute maksimalne brzine od 75,8 milja na čas (122 km/h). Ubrzanje se ne može meriti s klasičnim automobilima na benzin ili dizel gorivo - do prvih 100 kilometara dođe se za oko 35 sekundi, ali to nimalo ne umanjuje značaj Panasonic-ovog ostvarenja.
Rekordan dobitan na evropskoj lutriji
U Velikoj Britaniji je prodata srećka Evropske lutrije čija je vrednost dostigla rekordnih 35,4 miliona funti, što je najveći dobitak u istoriji igara na sreću u toj zemlji. Brojevi srećke su objavljeni tokom izvlačenja „Evromiliona”, koji se igra u osam evropskih država.
Dobitnik nagrade trebalo je da pogodi svih pet brojeva, uključujući i dva „laki star” broja, kako bi osvojio „džek pot”, a prema statistici, takva mogućnost je bila 1:76.000.000. Izvučeni su brojevi 23, 40, 42, 43, 49, 2 i 6. Ranija najveća osvojena suma na lutriji u Velikoj Britaniji zabeležena je pre 12 godina, u junu 1995, kada su Pol Medison i Mark Gardaner osvojili 22,5 miliona funti.
Evropska lutrija „Evromilioni” igra se u Austriji, Belgiji, Irskoj, Portugaliji, Francuskoj, Luksemburgu, Španiji, Švajcarskoj i Velikoj Britaniji. Najveći dobitak do sada bio je prošle godine, kada su dva igrača iz Francuske i jedan iz Portugalije podelili 126 miliona funti.
Fonet
Dobitnik nagrade trebalo je da pogodi svih pet brojeva, uključujući i dva „laki star” broja, kako bi osvojio „džek pot”, a prema statistici, takva mogućnost je bila 1:76.000.000. Izvučeni su brojevi 23, 40, 42, 43, 49, 2 i 6. Ranija najveća osvojena suma na lutriji u Velikoj Britaniji zabeležena je pre 12 godina, u junu 1995, kada su Pol Medison i Mark Gardaner osvojili 22,5 miliona funti.
Evropska lutrija „Evromilioni” igra se u Austriji, Belgiji, Irskoj, Portugaliji, Francuskoj, Luksemburgu, Španiji, Švajcarskoj i Velikoj Britaniji. Najveći dobitak do sada bio je prošle godine, kada su dva igrača iz Francuske i jedan iz Portugalije podelili 126 miliona funti.
Fonet
Žene su voajeri!
ŽENE SU VOAJERI!
Naučnici dokazali da su žene podsvesno više zainteresovane za posmatranje tuđeg seksualnog čina
Nasuprot uvreženom mišljenju da su žene u manjoj meri od muškaraca zainteresovane za posmatranje seksualnog čina drugih osoba, ispostavilo se da su žene mnogo radoznalije nego što se mislilo.
U studiji sprovedenoj u SAD-u heteroseksualnim muškarcima i ženama pokazivane su seksi fotografije osoba suprotnog pola i istovremeno su praćeni pokreti njihovih očiju. Otkriveno je da muškarci u odnosu na žene duže gledaju lica osoba suprotnog pola i tek se onda prepuštaju proučavanju drugih delova tela, dok žene više pažnje posvećuju fotografijama muškaraca u polnom činu sa ženama.
Iako su i muškarci i žene približno isto vreme posvetili genitalijama, istraživači kažu da su ženske oči s lica puno brže odlepršale dole.
- Podaci o pokretima očiju ukazuju da žene najviše pažnje posvećuju onome što zavisi od njihovog hormonalnog stanja - rekla je voditeljka istraživanja Heder Rup s Instituta Kinsi za istraživanje seksualnosti, rodova i reprodukcije Univerziteta Indijana.
- Žene koje koriste hormonalnu kontracepciju više su gledale genitalije, dok su žene koje je ne koriste više pažnje posvećivale kontekstualnim elementima fotografija. Iako se smatralo da muškarci pokazuju više interesa za vizuelne seksualne nadražaje, utvrđeno je da su žene veći voajeri. Zbog toga istraživači i dalje rade na tome da otkriju koje su karakteristike važne muškarcima i ženama u njihovoj evaluaciji seksualnih nadražaja - objasnila je ona.
Kako su se žene duže fokusirale na fotografije muškaraca u polnom činu sa ženama, naučnici pretpostavljaju da je to zbog toga što su muškarci i žene neprestano bombardovani slikama ženskog tela i zato je potpuna novost muškog tela uzbudljivija za gledanje i privlači puno više pažnje.
- Žensko telo je tako svakodnevna pojava da je sada zanimljivije proučavati njihova lica i izražajnost - zaključila je Rup.
Naučnici dokazali da su žene podsvesno više zainteresovane za posmatranje tuđeg seksualnog čina
Nasuprot uvreženom mišljenju da su žene u manjoj meri od muškaraca zainteresovane za posmatranje seksualnog čina drugih osoba, ispostavilo se da su žene mnogo radoznalije nego što se mislilo.
U studiji sprovedenoj u SAD-u heteroseksualnim muškarcima i ženama pokazivane su seksi fotografije osoba suprotnog pola i istovremeno su praćeni pokreti njihovih očiju. Otkriveno je da muškarci u odnosu na žene duže gledaju lica osoba suprotnog pola i tek se onda prepuštaju proučavanju drugih delova tela, dok žene više pažnje posvećuju fotografijama muškaraca u polnom činu sa ženama.
Iako su i muškarci i žene približno isto vreme posvetili genitalijama, istraživači kažu da su ženske oči s lica puno brže odlepršale dole.
- Podaci o pokretima očiju ukazuju da žene najviše pažnje posvećuju onome što zavisi od njihovog hormonalnog stanja - rekla je voditeljka istraživanja Heder Rup s Instituta Kinsi za istraživanje seksualnosti, rodova i reprodukcije Univerziteta Indijana.
- Žene koje koriste hormonalnu kontracepciju više su gledale genitalije, dok su žene koje je ne koriste više pažnje posvećivale kontekstualnim elementima fotografija. Iako se smatralo da muškarci pokazuju više interesa za vizuelne seksualne nadražaje, utvrđeno je da su žene veći voajeri. Zbog toga istraživači i dalje rade na tome da otkriju koje su karakteristike važne muškarcima i ženama u njihovoj evaluaciji seksualnih nadražaja - objasnila je ona.
Kako su se žene duže fokusirale na fotografije muškaraca u polnom činu sa ženama, naučnici pretpostavljaju da je to zbog toga što su muškarci i žene neprestano bombardovani slikama ženskog tela i zato je potpuna novost muškog tela uzbudljivija za gledanje i privlači puno više pažnje.
- Žensko telo je tako svakodnevna pojava da je sada zanimljivije proučavati njihova lica i izražajnost - zaključila je Rup.
Objavljen roman napisan na mobilnom telefonu
Objavljen roman napisan na mobilnom telefonu
Tekstualne poruke poslate i primljene preko mobilnih telefona definitivno su postale najčešći način komuniciranja među mladim ljudima, pa i onima koji se tako više ne mogu nazvati. Međutim, uobičajene poruke sadrže po nekoliko reči, najviše jednu ili dve rečenice. Za više od toga ipak treba pozvati telefonski broj ili poslati elektronsku poštu (klasična pisma teško da neko danas uopšte i šalje). Utoliko je neobičnije što je nekome palo na pamet da napiše čitav roman kucajući po tastaturi mobilnog telefona.
Upravo to se dogodilo u Italiji. Možda u svetu ima još mnogo zaluđenika koji po tastaturi mobilnog kuckaju maratonske tekstove, ali javnost s tim nije upoznata. Međutim, s onim što je uradio Italijan Robert Bernoko (Robert Bernocco) upoznat je čitav svet, s obzirom na činjenicu da je njegova tvorevina ugledala svetlost dana. Robert je, nećete verovati, na taj način napisao roman od čak 384 stranice. Naziv njegovog dela je Compagni di Viaggio na matičnom italijanskom, Fellow Travelers na opštepoznatom engleskom, a u našem skromnom prevodu to bi značilo "Saputnici".
Već nekoliko godina Robert je, kako kaže, tražio vremena i odgovarajućeg izdavača da napiše tu knjigu. Mobilni telefon mu je omogućio da svoj roman piše ma gde se nalazio, tako da je on uglavnom koristio vreme provedeno u putovanju vozom. Za pisanje mu je poslužio njegov mobilni telefon Nokia 6630 i funkcija T9 (sistem kucanja) na njemu. Kucao je kratke tekstove i pamtio ih na telefonu, a zatim prebacivao na kompjuter radi obrade. Bilo mu je potrebno 17 nedelja da napiše ovu knjigu naučnofantastičnog žanra. Objavio ju je na sajtu Lulu, koji publikuje različite digitalne sadržaje na Internetu.
Iako se Robert Bernoko bavio pisanjem i ranije, ne bi se moglo reći da je dostigao popularnost kakvu je stekao korišćenjem mobilnog telefona. To znači da u današnje vreme vrlo često nije bitno šta je urađeno, već kako je to urađeno. Iako favorizovanje forme u odnosu na sadržinu ne bi trebalo podsticati, ipak se ne može sporiti da je Robert uložio mnogo truda u pisanje svog romana. Pri tom je pokazao i pravu maštovitost, otkrivši način kako da jedan potpuno anoniman autor skrene na sebe pažnju javnosti.
Tekstualne poruke poslate i primljene preko mobilnih telefona definitivno su postale najčešći način komuniciranja među mladim ljudima, pa i onima koji se tako više ne mogu nazvati. Međutim, uobičajene poruke sadrže po nekoliko reči, najviše jednu ili dve rečenice. Za više od toga ipak treba pozvati telefonski broj ili poslati elektronsku poštu (klasična pisma teško da neko danas uopšte i šalje). Utoliko je neobičnije što je nekome palo na pamet da napiše čitav roman kucajući po tastaturi mobilnog telefona.
Upravo to se dogodilo u Italiji. Možda u svetu ima još mnogo zaluđenika koji po tastaturi mobilnog kuckaju maratonske tekstove, ali javnost s tim nije upoznata. Međutim, s onim što je uradio Italijan Robert Bernoko (Robert Bernocco) upoznat je čitav svet, s obzirom na činjenicu da je njegova tvorevina ugledala svetlost dana. Robert je, nećete verovati, na taj način napisao roman od čak 384 stranice. Naziv njegovog dela je Compagni di Viaggio na matičnom italijanskom, Fellow Travelers na opštepoznatom engleskom, a u našem skromnom prevodu to bi značilo "Saputnici".
Već nekoliko godina Robert je, kako kaže, tražio vremena i odgovarajućeg izdavača da napiše tu knjigu. Mobilni telefon mu je omogućio da svoj roman piše ma gde se nalazio, tako da je on uglavnom koristio vreme provedeno u putovanju vozom. Za pisanje mu je poslužio njegov mobilni telefon Nokia 6630 i funkcija T9 (sistem kucanja) na njemu. Kucao je kratke tekstove i pamtio ih na telefonu, a zatim prebacivao na kompjuter radi obrade. Bilo mu je potrebno 17 nedelja da napiše ovu knjigu naučnofantastičnog žanra. Objavio ju je na sajtu Lulu, koji publikuje različite digitalne sadržaje na Internetu.
Iako se Robert Bernoko bavio pisanjem i ranije, ne bi se moglo reći da je dostigao popularnost kakvu je stekao korišćenjem mobilnog telefona. To znači da u današnje vreme vrlo često nije bitno šta je urađeno, već kako je to urađeno. Iako favorizovanje forme u odnosu na sadržinu ne bi trebalo podsticati, ipak se ne može sporiti da je Robert uložio mnogo truda u pisanje svog romana. Pri tom je pokazao i pravu maštovitost, otkrivši način kako da jedan potpuno anoniman autor skrene na sebe pažnju javnosti.
"Buba" od četiri decenije
GOLUBAC - Zbog odnosa prema "folksvagenu" starom 37 godina koji je prešao samo 120.000 kilometara, Milivoja Bogića iz Golupca prijatelji porede sa intelektualcem koga je u poznatoj TV seriji "Majstorska radionica" svojevremeno igrao Stevo Žigon. Uprkos tome što uskoro navršava četiri decenije, Milivojeva "buba" je kao nova.
- Auto je zaista kao nov, ali ja o njemu brinem kao da je ljudsko biće. Nikada ga nisam vozio po snegu, ili po ulicama koje se zimi posipaju solju. Nisam ga pretovarivao, niti sam mu sipao nekvalitetno gorivo i ulje. Za sve ovo vreme promenio sam samo dva migavca i nekoliko guma - kaže Milivoje Bogić.
Izvor: Kurir / (Lj. N.)
- Auto je zaista kao nov, ali ja o njemu brinem kao da je ljudsko biće. Nikada ga nisam vozio po snegu, ili po ulicama koje se zimi posipaju solju. Nisam ga pretovarivao, niti sam mu sipao nekvalitetno gorivo i ulje. Za sve ovo vreme promenio sam samo dva migavca i nekoliko guma - kaže Milivoje Bogić.
Izvor: Kurir / (Lj. N.)
Subscribe to:
Posts (Atom)